Čitaj mi

KCNS - Promocija knjige Milan Mađarev: TEATAR POKRETA JOŽEFA NAĐA

(Pozorišni muzej Vojvodine, 2011.)

O knjizi govore:
Vladimir Kopicl
Milena Jauković
Ivana Koči
 

Utorak, 01. novembar 2011. u 19.00
Kulturni centar Novog Sada
Katolička porta 5, Sala "Tribina mladih"
 

Milan Mađarev je teatrolog, dramaturg, pedagog, voditelj psiho-drame, pozorišni i radio reditelj i prevodilac sa slovenačkog jezika. Na odseku za teatrologiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu magistrirao je s temom Kreativna drama – proces stvaralaštva u Škozorištu (pod mentorstvom prof. dr Milene Dragićević Šešić), 1998, a doktorirao je s radom Teatar pokreta Jožefa Nađa (pod mentorstvom prof. dr Aleksandre Jovićević), 2008. godine. Predaje scensku umetnost na Visokoj školi strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi.
Režirao je predstave po tekstovima Miodraga Radisavljevića, Slobodana V. Jovanovića, Ježija Andžejevskog, Henrika Ibsena, Aleksandra S. Puškina, Marine Milivojević, Pava Marinkovića i Edvarda Olbija. Kao reditelj i dramaturg sarađuje s Redakcijom dramskog programa Radio Beograda.

Teatar pokreta Jožefa Nađa. U celosti posvećena ukupnom fenomenu Nađovog delovanja na sceni i uz nju, studija Milana Mađareva u svom prvom delu primer je akribične izgradnje preciznog kontekstualnog okvira za sopstveni predmet. U drugom delu se pregledno, analitički i sintetički sabrano, objedinjujući spisateljske pozicije aktivnog svedoka i znalca, autor bavi pojedinačnim formalizacijama tog osobenog scensko govora u prvom licu.
Raskrivajući tako, na podjednako uverljiv i proverljiv način, najbitnije odlike Nađovog karakterističnog spoja lokalističke ideografije ,,individualnih mitologija’’ i autorski prečišćene globalne dijahronije i sinhronije neverbalnog teatra, otkrivajući njegov put do stila i stil sam, Mađarev ispisuje knjigu koja je bogata ne samo uvidima važnim za čitanje dela Jožefa Nađa, nego i za razumevanje teatra kraja prošlog veka i početka ovog veka u celini.
Ujedno, to je jedna od retkih teatroloških knjiga novijeg vremena u nas koja se sa zadovoljstvom da čitati kao specijalistička studija, baš kao što se u njoj podjednako može uživati kao u živom svedočanstvu i aktivnom brevijaru raznolikih znanja, dostignuća, škola mišljenja i veština koje teatarsku scenu i govor o njoj i danas čine živim poljem nepotrošenog jezika.