Novosadski sajam

U razvijenom trgovačkom i zanatskom gradu, Novom Sadu od druge polovine 19. veka započeto je organizovanje zanatskih, industrijskih i poljoprivrednih izložbi. Iz njih se u prvoj polovini 20. veka iznedrio i Međunarodni poljoprivredni sajam.

Prva zanatsko-industrijska izložba održana je u avgustu 1875. godine, na Strelištu, gde su industrijski proizvodi, ne samo iz ovog grada, već i iz Budimpešte i Beča, prikazani celoj državi.
Ta prva manifestacija imala je 15.000 posetilaca i prihod od 1.500 forinti.

U Novom Sadu na prostoru Strelišta, u organizaciji Ekonomskog odbora Bačkobodroške županije, organizovana je i Prva izložba poljoprivrednih proizvoda od 13. do 16. oktobra 1888. godine.

Posle 1918. godine, kad su Bačka, Banat, Srem i Baranja ušli u okvire zajedničke jugoslovenske države, grupa bogatih novosadskih preduzetnika, veleposednika i industrijalaca na inicijativu Đule Hajoša pokrenula je akciju za održavanje izložbi i sajmova zanatskih i industrijskih uzoraka i poljoprivrednih proizvoda.

Tako je od 11. do 26. avgusta 1923. godine priređena Prva novosadska izložba. Ta izložba je označila početak organizovanja sajamskih priredbi u Novom Sadu i ona se smatra prvom u postojanju Novosadskog sajma. U inicijativnom pismu Đule Hajoša, između ostalog, je navedeno da bi Sajam trebao da se održava po "primeru drugih velikih gradova", i da bi trebalo da bude "prolećni sajam".

Prva trgovačka i zanatska izložba 1923. godine priređena je u zgradi nekadašnje Državne mađarske katoličke gimnazije na Futoškom putu, današnjoj zgradi Srednje elektrotehničke škole u Futoškoj ulici. Bila je otvorena svakog dana od 8 do 18 časova, a ulaznice su koštale 10 dinara. Izložbu je pratio katalog sa spiskom izlagača i oglasnim delom.

Godine 1929, da bi se sajmovi organizovali profesionalno a manifestacije postale stalne, grupa novosadskih trgovaca i industrijalaca osnovala je Akcionarsko društvo za izložbe i Sajam uzoraka.
Akcionarsko društvo je prvu izložbu organizovalo od 27. septembra do 6. oktobra 1930. godine kao Međunarodni sajam i Izložbu uzoraka, a od 14. do 18. marta 1931. godine održan je Prvi međunarodni poljoprivredni sajam i Izložba stoke.
Između dva svetska rata, Akcionarsko društvo je, tokom deset godina (1931-1940), kontinuirano održavalo međunarodne sajmove poljoprivrede i izložbe stoke.
Akcionarsko društvo je postojalo do 1938. godine, kad je zbog novčanih teškoća ugašeno.

Po ukidanju Akcionarskog društva, organizovanje Izložbe preuzeo je Zavod za priređivanje izložbi i sajmova, pri Poljoprivrednoj komori Dunavske banovine. Insistiranje Udruženja poljoprivrednika doprinelo je da se stalne i godišnje izložbe održavaju u Novom Sadu.

Do 1939. godine izložbe su održavane na starom sajmištu u Šumadijskoj ulici, u najužem centru Novog Sada. Jubilarni, 10. sajam i izložba otvoreni su 1940. godine, na novoj lokaciji, u današnjoj Hajduk Veljkovoj ulici, gde se Sajam i dalnas nalazi.

Namere tadašnjih organizatora bile su dugoročne jer su poručeni nacrti i planovi za stalne izložbene hale, hipodrom i druge prateće objekte.

Deseta izložba bila je poslednja, a sledeća je već bila odložena zbog izbijanja Drugog svetskog rata.

Po završetku Drugog svetskog rata, u socijalističkoj Jugoslaviji, s ciljem obnove poljoprivredne proizvodnje, u Novom Sadu je 1948. godine održana Prva zemaljska poljoprivredna izložba.

Organizovana je od 1. do 20. oktobra 1948. godine, kao smotra dotadašnjih uspeha poljoprivredne proizvodnje u socijalističkoj Jugoslaviji. Prva zemaljska poljoprivredna izložba imala je 85.000 posetilaca, što je bio i rezultat masovnih poljoprivrednih kurseva sprovedenih u selima širom tadašnje države, kao i radijskih i filmskih predstava s ciljem povećanja poljoprivredne proizvodnje. Sledeća, Druga zemaljska poljoprivredna izložba bila je uspešnija od prethodne, s rekordnih 135.000 posetilaca. Na zemaljskim izložbama nagrađivani su najbolji u državnom i zadružnom sektoru, kao i odgajivači stoke u državnom, zadružnom i privatnom sektoru.

Zemaljske izložbe organizovane su i 1948, 1949, 1950. i 1951. godine.
Godine 1953. Novosadski sajam je prerastao u opštejugoslovensku komercijalnu ustanovu s novim zaštitnim znakom.

Godine 1954. odlučeno je da se izvrši specijalizacija Novosadskog sajma. Jesenji sajmovi su postali poljoprivredni sajmovi, dok su prolećni sajmovi ostali zanatsko-industrijski sajmovi, koji su dobili i međunarodni karakter. Te godine je pokrenut i "Bilten Novosadskog sajma", s ciljem da se preko cele godine bavi problemima organizovanja sajmova na celoj teritoriji Jugoslavije.

Za Prvi jesenji međunarodni sajam poljoprivrednih proizvoda, 1954. godine vladalo je veliko interesovanje. Učestvovalo je oko 400 izlagača, poljoprivrednih proizvođača, zemljoradničkih i seljačkih zadruga, poljoprivrednih imanja, odgajivača priplodne stoke i živine, trgovinskih mreža, stranih izlagača, industrijskih proizvođača i odgajivača rasne stoke. Na tom prvom sajmu učestvovali su izlagači iz Austrije, Nemačke, Holandije i Švajcarske. Međunarodni poljoprivredni sajam rasprostirao se na oko 7.000 metara kvadratnih, s 15 izložbenih objekata.

Celokupna površina Novosadskog sajma tada je imala 116.000 kvadratnih metara, s više od 25 izložbenih objekata. Od te godine, pored novčanih nagrada, najbolja grla su dobijala naziv "Šampiona" i dodeljivala im se zlatna medalja. Razlog za takvu odluku bilo je nastojanje da se poljoprivredni proizvođači i odgajivači stoke što više zainteresuju za postizanje boljeg kvaliteta proizvodnje.

Početkom 1958. godine Upravni odbor Novosadskog sajma odlučio je da se poljoprivredni sajmovi organizuju u proleće, a da se 26. međunarodni poljoprivredni sajam održi 1959. godine. Razlog za tu odluku bio je kratak rok za pripremu i organizaciju Sajma, a u toku su bile izgradnja i modernizacija izložbenih hala.

Savezno izvršno veće je te godine donelo odluku da novosadski Međunarodni poljoprivredni sajam dobije međunarodni i opštejugoslovenski karakter.

Zbog evidentnog uspeha i ugleda koji je tokom godina stekao, novosadski Poljoprivredni sajam je na 25. kongresu Međunarodne asocijacije sajmova (UFI), 1958. godine u Solunu primljen u tu asocijaciju.

Međunarodni poljoprivredni sajam je od sedamdesetih do devedesetih godina 20. veka zabeležio zlatno doba. S velikim brojem izlagača iz tadašnje Jugoslavije i inostranstva, koji se kretao oko 1.500, sajam poljoprivrede je bio svrstan među najznačajnije u svetu.

Na jubilarnom, 40. međunarodnom poljoprivrednom sajmu, 1973. godine, usaglašeno s nesvrstanom politikom tadašnje Jugoslavije, organizovana je Kolektivna izložba zemalja u razvoju, što je značajno povećalo broj izlagača i posetilaca. Na Međunarodnom poljoprivrednom sajmu organizovane su i kolektivne izložbe država, iz oba tadašnja politička bloka: Zapadnog i Istočnog.
Izložba stoke, manifestacija s tradicijom, održala je reputaciju najznačajnije stočne izložbe u regionu. Brojnu publiku i danas privlače prateće manifestacije - konjički turniri i takmičenja zaprega.

Izgradnjom Kongresnog centra "Master", započetog 2001. godine, a otvorenog 2006. godine, Novosadski sajam je stvorio uslove za organizovanje modernih sajmova, s akcentom na uslužni biznis.

Na površini od 300.000 metara kvadratnih, od kojih je 60.000 metara kvadratnih paviljona, sa 30 priredbi u 10 termina, sa 1,200.000 posetilaca godišnje, Novosadski sajam je postao stecište modernih sajmova, kao što su:"Auto Show - Novi Sad", Sajam finansija, koji je prerastao u Sajam investicija, Salon nameštaja, Sajam obrazovanja...

Međunarodni poljoprivredni sajam, postao je agrobiznis događaj regiona, s najvećom i najdužom sajamskom tradicijom.

Novosadski sajam